Milan St. Protić

Milan St Protić, je doktor istorijskih nauka, bivši gradonačelnik Beograda i ambasador u SAD i Švajcarskoj, praunuk Stojana Protića, prvog predsednka vlade Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca i unuk Milana Protića, direktora Narodne banke Kraljevine Jugoslavije koji je bio našeg Rotari kluba Beograd pre dugog svetskog rata.

Diplomirao je 1980. na Pravnom fakultetu u Beogradu, ali mu je, prema njegovim rečima, onemogućeno akademsko angažovanje jer je bio politički nepodoban. Zato je magistrirao na Univerzitetu Santa Barbara u Kaliforniji na Katedri za modernu političku istoriju dve godine kasnije, a 1987. i doktorirao. Po povratku u Srbiju postaje naučni saradnik na Balkanološkom institutu SANU. Početkom 90-tih bio je gostujući predavač na univerzitetu na kojem je stekao doktorsku diplomu, ali i na univerzitetima u Solunu, Parizu, Londonu, Kembrudžu, kao i na Harvardu, Vašingtonskom univerzitetu i u Torontu.

Obavljao je i funkciju direktora beogradskog Centra za srpske studije (1995-1998), kao i profesora i direktora za nastavu na Akademiji za diplomatiju i bezbednost (2007-2008). Autor je nekoliko knjiga o srpskoj i jugoslovenskoj istoriji 19. i 20. veka.

Istoriografska dela:

  • Radikali u Srbiji — ideje i pokret 1881-1903. (1990)
  • Uspon i pad srpske ideje (1994, 1995)
  • Ogledi o raspadu Jugoslavije (1995)
  • Mi i oni (1996)
  • Nova istorija srpskog naroda
  • Izneverena revolucija — 5. oktobar 2000. (2005)
  • Izneverena revolucija 2 - Lica i naličja (2006)
  • Velika iluzija. Život i smrt Jugoslavije ( 2016 )